BBEdit možda je jedan od najomiljenijih alata za programiranje na bilo kojoj platformi, no njegov tvorac, Rich Siegel, imao je prilično skromne ambicije. Prvu verziju softvera počeo je pisati još 1989. jer mu je trebao alat za uređivanje koji se mogao nositi s „velikim” datotekama – nečim iznad 32 KB.

„Jedno od ograničenja Macintosh Pascala bilo je to da izvorne datoteke nisu mogle biti veće od 32 kilobajta”, objašnjava.

Prošlo je više od četvrt stoljeća od BBEditovog komercijalnog debija, a aplikacija je postala jednako omiljena među programerima, znanstvenicima, web dizajnerima i piscima zbog čiste snage i brzine (Siegel danas redovito testira datoteke od 12 GB).

Siegel je ostao glavni arhitekt i vodeći inženjer BBEdita, a molekula kofeina tetovirana na njegovoj ruci govori nam mnogo o njegovoj radnoj etici. Razgovarali smo s njim u sjedištu njegove tvrtke Bare Bones Software, sjeverno od Bostona, koje Siegel dijeli s parom afričkih sivih papiga.

Kako su izgledali počeci BBEdita?
U ono se vrijeme softver za Mac objavljivao prijavom na Info-Mac Archive, FTP repozitorij koji je držao Stanford. To sam učinio i ja, a vijest o tome dosta se brzo počela širiti po internetu.

Spomenuo sam da mi bilo tko može poštom poslati disketu i povratnu omotnicu adresiranu na sebe ukoliko treba kopiju programa. Bio sam preplavljen disketama.

BBEdit, po softverskim standardima, traje već čitav životni vijek. Kako se mijenjala baza korisnika?
U našoj su bazi u početku bili programeri softvera za Mac, znanstvenici, sistemski administratori i drugi tehnički korisnici. Prvu veliku promjenu unijela je popularnost među HTML autorima i web backend developerima. Kako se riječ širila, tako smo pomogli ljudima da shvate da je internet izgrađen od teksta, koji se pak može tretirati kao podatak ili kao dokument. Tako je sljedeći val donio internetske arhitekte, kriptoanalitičare i znanstvenike iz neočekivanih disciplina.

Treći val činili su uglavnom pisci i drugi stvaratelji sadržaja – ljudi koji svoj tekst ne vide kao podatke već kao riječi i koji žele što manje prepreka između sebe i svojih riječi.

No koliko god da smo promjena vidjeli, kod naših je korisnika postojala jedna divna konstanta: to su ljudi koji jednostavno žele odraditi posao. Ne ometaju ih svjetlucave stvari u softverskim alatima.

Koji su neki od neobičnijih projekata koje su ljudi napravili BBEditom?
Bilo ih je baš puno! Naši su korisnici pomoću BBEdita stvarali romane, doktorske disertacije i druge duge pisane radove. Jedan je korisnik koristio BBEdit u sklopu rada na programiranju bespilotnih letjelica veličine zrakoplova F-16; sustav kontrole leta šalje podatke BBEditu u stvarnom vremenu, tamo ih inženjeri pregledavaju, mijenjaju i šalju natrag letjelici nakon svega nekoliko sekundi. A čak i Projekt ljudskog genoma koristi BBEdit za analizu dugih sljedova DNK-a.

Kako se softver razvijao tijekom godina?
BBEdit je prošao kroz niz golemih tehničkih transformacija. Prva je od njih bila port na PowerPC. Razvili smo komponentu OpenDoc, a nešto od rada na njezinoj unutarnjoj arhitekturi još se uvijek koristi.

Zatim je uslijedilo skoro potpuno preuređivanje unutarnje arhitekture, nakon čega je slijedio port na Mac OS X – BBEdit je prva aplikacija treće strane dizajnirana za rad na tom novom operativnom sustavu – a zatim port na Intel. Onda smo ispočetka preradili BBEdit, ovog puta u obliku AppKit aplikacije.

Između PowerPC-ja i OpenDoca došlo je do još jednog razvoja: pojave World Wide Weba. BBEdit je tada imao plug-in model, a dva naša korisnika – jedan u Ujedinjenom Kraljevstvu, a drugi u Španjolskoj – neovisno su napisali HTML markup alate. To je bilo 1995. i nismo imali pojma što je HTML, ali bilo nam je jasno da ima budućnost. Procijenili smo alate, odabrali nekoliko njih za spajanje s BBEditom i tako smo krenuli. Nismo imali pojma što slijedi...

BBEdit je jedna od najomiljenijih aplikacija koje postoje. Zašto je tako, po vašem mišljenju?
Uvijek smo istinski poštovali korisnika. Svaka interna odluka o izgledu ili funkciji odgovara na pitanja: „Što korisnicima treba?” i „Kako im možemo pomoći da budu produktivniji?” (a ne: „Kako im možemo dati ono što traže?” jer to nije pravo pitanje). Macintosh je stvoren kako bi svakomu pomogao činiti velike stvari, a to je nešto u što u potpunosti vjerujemo.