Umjetnost pristupačnosti
Klemens Strasser pobrinuo se da njegove igre može igrati baš svatko.
Kada Klemens Strasser dizajnira novu igru, postavi si dva pitanja: je li zabavna i može li je svatko igrati?
„Ako odgovor na oba pitanja nije potvrdan, odmah odbacim ideju”, tvrdi Strasser, čije je najnovije djelo Art of Fauna, prekrasna igra slagalica nadahnuta prirodom.
Strasser je fokus stavio na pristupačnost i u svojem prvom naslovu, vremenski ograničenoj igri kviza iz 2015. Elementary Minute, kojom je osvojio nagradu Apple Design Awards 2015. u kategoriji Student Winner.
Te je iste godine na Appleovoj Worldwide Developers Conference programer slabijeg vida upitao Strassera zašto njegova igra ne podržava VoiceOver, Appleov ugrađeni čitač zaslona koji pruža zvučne opise sadržaja na zaslonu.
„On je znao je da će značajka savršeno funkcionirati”, prisjeća se Strasser. „Vodio me cijelim putem i nekoliko tjedana poslije objavio sam pristupačnu verziju igre s podrškom za VoiceOver.”
Taj je susret oblikovao daljnji tijek Strasserove karijere. „Shvatio sam da bi mnogi developeri mogli razvijati pristupačne verzije igara, ali se to jednostavno nisu sjetili učiniti.”
Ancient Board Game Collection, njegova igra iz 2022. godine, na sličan je način razvijena u suradnji sa slabovidnim igračem. Riječ je o digitalnom izdanju devet davno zaboravljenih igara, uključujući latrunculi, igru nalik dami, koja potječe iz prvog stoljeća prije Krista.
„Ta je suradnja rezultirala High-Contrast Modeom, u kojem su sve pozadine uklonjene, polje za igru pretvara se u pojednostavljenu rešetku, a figure su u bojama koje je lako razlikovati”, objašnjava Strasser. „Igrač sve boje može prilagoditi za različite vrste daltonizma.”
Uključivost je jednostavno ispravna stvar.– Klemens Strasser
Igra Art of Fauna možda najbolje ilustrira Strasserovu predanost pristupačnosti. U toj višestranoj mozgalici svaku razinu možete prijeći na dva načina: preslagivanjem izmiješanih dijelova ilustracije ili pomiješanog teksta. Na jednoj strani svake slagalice nalazi se prekrasan crtež životinje (iz Smithsonianove knjižnice Biodiversity Heritage Library u SAD-u), a na drugoj pisani opis.
Strasser je u igru dodao tekst kako bi bila pristupačna korisnicima VoiceOvera, a to je rezultiralo sasvim novim načinom igranja, što je stvari učinilo zanimljivijima za sve. „To je poput uspinjućih prilaza s rukohvatima; nisu korisni samo ljudima u invalidskim kolicima nego i ljudima s malom djecom. A i meni, kad vučem prtljagu prema željezničkom kolodvoru”, dodaje on.
Postavke za pristupačnost pojave se pri prvom pokretanju igre, a uključuju mogućnosti koje olakšavaju upotrebu VoiceOvera, kao i fontove za igrače s disleksijom. Igra Art of Fauna uključuje i filtar za fobije, koji skriva pauke, zmije, šišmiše i druga stvorenja koje bi vam mogle pokvariti iskustvo.
„I sȃm sam naišao na brojne crteže i fotografije životinja koje su mi stvarale nelagodu”, objašnjava Strasser, koji je za igru pregledao više od stotinu njih i istaknuo sve koji bi mogle odbiti igrače. „Primio sam hrpu poruka od ljudi koji su bili oduševljeni tom vrstom uključivosti.”
Mnogo je lakše dizajnirati igre ako od samog početka razmišljate o uključivosti, nego kad u kasnijim fazama razvoja dodajete značajke. A taj se trud uvijek isplati, smatra Strasser.
„Uključivost je jednostavno ispravna stvar”, naglašava on. „Ako velike igre i aplikacije nisu pristupačne svima, ljudi s invaliditetima nisu isključeni samo iz iskustva nego i iz supkulture koja se razvija oko tog iskustva. A to ne bismo smjeli dopustiti.”
